Ninsko blato

Ninsko blato

 

 

Nin se smjestio u laguni Ninskog zaljeva 17 km sjeverozapadno od Zadra. Grad se razvijao na otočiću, a vremenom se proširio i na kopno. Otočić je povezan Donjim ninskim mostom s kopnenim dijelom gradića – Klanicama. Grad pripada Zadarskoj županiji i cestovno je povezan sa Zadrom i Virom. Otočić je 1991. godine imao 1368 , a zajedno s Klanicama 1654 stanovnika. U Ninu od davnina postoji solana, a osim nje danas je tu i ribogojilište.

Ninski otočić nastao je postupnim potapanjem poluotočića kroz posljednjih 7000 godina. Ključnu ulogu u tom procesu imao je tok Miljašić-jaruge koji je skrenut početkom 20. stoljeća. Klima je mediteranska s izraženom vjetrovitošću, a zimi znatan utjecaj ima bura koja se spušta s Velebita.

Naseljenost Nina datira od 9. stoljeća prije Krista kada je bio Liburnijsko središte – Aenona. U 1. stoljeću pr. K. dolazi pod vlast Rima i postaje municipalno središte liburnijske zajednice. U to doba dotadašnja radijalno koncentrična shema ulica prelazi u ortogonalnu. Aenona je zauzimala površinu oko 15 ha, bila je utvrđena zidinama, imala je dvoja gradska vrata od kojih su vodile glavne ceste, a Ričina je sa sjeverne strane činila obrambeni jarak. Na mjestu foruma su pronađeni ostatci najvećeg do sada otkrivenog hrama u Hrvatskoj.

Početkom 7. stoljeća grad naseljavaju Hrvati. Od 9. stoljeća Nin je često u ulozi središta države, sjedište je nacionalne biskupije, a značajan je i kao pomorsko središte.Tada se izgrađuje novo utvrđeno gradsko središte u kojemu se ističu kneževa palača, bazilika sv. Anselma, biskupski dvor i vladarev dvor s dvorskom kapelom sv. Križa, a mreža ulica postaje nepravilna.
U 12. stoljeću Nin je priznavao vlast ugarsko-hrvatskih vladara i od tada gubi važnost državnoga središta, ali ostaje središte biskupije sve do 1828. godine.
Pod vlašću Venecije Nin je 1328.  1358. te 1499.  1797.U to vrijeme Nin je imao vrlo malo stanovnika zbog epidemija izazvanih zamuljivanjem Miljašić-jaruge i turskih provala na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće. Krajem 15. stoljeća i biskupska rezidencija je preseljena u Zadar. Tijekom 16. stoljeća raspravlja se treba li grad razrušiti ili obnoviti. Tako je 1570. godine Nin razrušen da ne bi pao u ruke Turcima, ali je već četiri godine kasnije obnovljen. Sto godina kasnije obnavlja se biskupska palača, a obnavljaju se i grade mnoge crkve. Za mletačko-turskoga rata Mlečani su 1646. potpuno razorili grad i raselili stanovništvo. Ponovna je obnova počela je 1699., ali ne u nekadašnjem obimu.

Nakon mira u Campoformiju 1797. godine Nin je zauzela Austrija. Za vladavine Francuske od 1809. Nin gubi status općine, ali ga opet dobiva 1813. godine ponovnim dolaskom pod austrijsku vlast i tada počinje njegov razvoj. Krajem 19. stoljeća sanira se ušće Miljašić-jaruge skretanjem njenog toka izravno u Ninski zaljev nakon čega počinje porast stanovništva. Početkom 20. stoljeća osnovan je lapidarij u crkvi sv. Križa koji je preteča današnjeg ninskog Arheološkog muzeja.Tijekom Prvoga svjetskoga rata i nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije dolazi do stagnacije urbanoga razvoja što će potrajati sve do 1955., a zatim opet od 1960., kada Nin gubi status općine, sve do 1980. godine. Tada se potiče razvoj industrije i turizma, a 1988. započela su razmišljanja o urbanizmu grada. Tih godina započela je djelomična rekonstrukcija gradskih zidina. Ta su nastojanja prekinuta Domovinskim ratom, a sada se polako nastavljaju.
Iako je Nin opstao kao grad još od doba Rimljana pa do danas, zbog mnogih povijesnih i klimatskih razloga njegov je razvoj više puta započinjao i zastajao. Zbog toga i načina života koji je na rubu gradskoga života, u Ninu se tek odnedavno počinje javljati razmišljanje o perivojnoj arhitekturi. Nin je gradić kaotičnih i zbijenih prostora u kojima se isprepliću povijesno gradsko tkivo, maleni stambeni sadržaji i korisni vrtovi. Razvojem turizma može se očekivati razvoj grada. Ukrasni nasadi su prisutni u maloj mjeri. U novije vrijeme ipak im se posvećuje više pozornosti. Tako se s prilaza otočiću uočava nedavno zasađen drvored duž Obale Petra Krešimira, a u jezgri jedini primjer čine dvije crnike ispred župne crkve sv. Anselma i Marcele. Iako je grad zbijene strukture u njemu ipak postoje mjesta pogodna za manje perivojne prostore, ali postoje i zapreke. Takav je primjer prostor oko spomenika Grguru Ninskom, čiji je autor Ivan Meštrović. Skulptura se nalazi na privatnoj parceli i oko njenog postamenta zasađene su povrtne kulture. Briga koja se u posljednje vrijeme posvećuje parkovnom uređenju vidljiva je na nekoliko mjesta na prilazu gradu.

Nedaleko od starog grada Nina nalazi se veliko nalazište ljekovitog blata koje se koristi u ljekovite svrhe već više od 30 godina.